U ovom tekstu ce biti opisano moje rodno selo-Lovcenac.
Potrudicu se da ga opisem samo onako kako ga ja vidim. Postavicu i mnogo slika, i nadam se da ce te slike mnogo znaciti sadasnjim i bivsim stanovnicima Lovcenca.
Sa velikim zadovoljstvom sam procitao ovaj tekst i poprilicno se prepoznao u njemu.I ja sam dovoljno dugo ziveo u Lovcencu - onom starom i pravom - da bih potpuno osetio njegov duh, i takvog ga jedino i pamtim.Posebno pamtim Vlastimira i njegovo zvono kojim se objavljivao pocetak i, sto je vaznije, kraj casa.Nastavnici su mi bili Kragovic, Rajkovic, Popovic, Tomic, Bulatovic, Stojanovic, Djuraskovic, Zoric, Stevovic - ne pominjem imena, jer se bojim da sam neko zaboravio - sastav dostojan nekog fakulteta, ali ne ovih novih, budi bog snama, menadzmenata i sl.I ja sam napravio istu gresku u gimnaziji i upisao prirodni smer i patio se cetiri godine sa Perom Knezevicem, bio vrlo dobar, ali u razredu - zvanicno najboljim u istoriji Gimnazije - to je bilo dovoljno samo za toliko da budem jedan od losijih u razredu.Ako je to uopste bitno sve sam ispravio sa izborom fakulteta, ali to je neka druga tema. Lovcenac neizbrisivo pamtim po ljudima, po duhu sela koji vise nigde nisam sreo, po drustvu sa kojim sam proveo te nezaboravne dane,po takozvanom studiranju na spomeniku, po korzou, ako se neko toga uopste seca, po bioskopu i po mnogim drugim stvarima svojstvenim tadasnjem Lovcencu.I da, igrao sam kosarku u Njegosu i, oprostite na neskromnosti, bio jedan od boljih, u jednom fantasticnom klubu, u kojem je svaka utakmica bila prica za sebe.Da ne duzim, ako vec nisam, nadam se da ce se jos neko javiti sa svojim utiscima, a ja bih mogao da pisem o Lovcencu celu knjigu, ali to je malo pretenciozno. U svakom slucaju puno pozdrava
1 коментар:
Sa velikim zadovoljstvom sam procitao ovaj tekst i poprilicno se prepoznao u njemu.I ja sam dovoljno dugo ziveo u Lovcencu - onom starom i pravom - da bih potpuno osetio njegov duh, i takvog ga jedino i pamtim.Posebno pamtim Vlastimira i njegovo zvono kojim se objavljivao pocetak i, sto je vaznije, kraj casa.Nastavnici su mi bili Kragovic, Rajkovic, Popovic, Tomic, Bulatovic, Stojanovic, Djuraskovic, Zoric, Stevovic - ne pominjem imena, jer se bojim da sam neko zaboravio - sastav dostojan nekog fakulteta, ali ne ovih novih, budi bog snama, menadzmenata i sl.I ja sam napravio istu gresku u gimnaziji i upisao prirodni smer i patio se cetiri godine sa Perom Knezevicem, bio vrlo dobar, ali u razredu - zvanicno najboljim u istoriji Gimnazije - to je bilo dovoljno samo za toliko da budem jedan od losijih u razredu.Ako je to uopste bitno sve sam ispravio sa izborom fakulteta, ali to je neka druga tema.
Lovcenac neizbrisivo pamtim po ljudima, po duhu sela koji vise nigde nisam sreo, po drustvu sa kojim sam proveo te nezaboravne dane,po takozvanom studiranju na spomeniku, po korzou, ako se neko toga uopste seca, po bioskopu i po mnogim drugim stvarima svojstvenim tadasnjem Lovcencu.I da, igrao sam kosarku u Njegosu i, oprostite na neskromnosti, bio jedan od boljih, u jednom fantasticnom klubu, u kojem je svaka utakmica bila prica za sebe.Da ne duzim, ako vec nisam, nadam se da ce se jos neko javiti sa svojim utiscima, a ja bih mogao da pisem o Lovcencu celu knjigu, ali to je malo pretenciozno. U svakom slucaju puno pozdrava
Dragan Maravic, trenutno stanovnik Vrbasa.
Постави коментар